Lejna

Da, ja sam postala mama po drugi put. I to prije dva i po mjeseca. Ovi dani su mi prosli u nekom bunilu. Da me sad neko pita sta sam radila ne bih znala. U stvari cini mi se je to bio neprekidan niz menjanja pelena, hranjenja, gostiju, koji se i dan danas vrti. Mada se evo sad vec vracam u normalu. Prezivjeli smo i te cuvene grceve i mogu vam reci da to nije bilo nimalo lako. Beba se bas mucila, nije spavala nekad po cijelu noc i dan, da sam se ja pitala da li je moguce da ce taj period ikad proci. I evo prosao je, sad hvala Bogu spava po cijelu noc. I sad je mnogo lakse. Kad odspavam nekoliko sati u komadu, mogu da funkcionisem taj dan.
Moja starija maca je dobro prihvatila seku. Divna je prema njoj, bas je voli, mazi je, tepa joj. A ja uzivam gledajuci ih kako se gledaju sa ljubavlju. I koliko sam se puta pitala da li cu moci voljeti drugo dijete kao prvo i moram reci VOLIM JE nevjerovatnom ljubavlju jos od kad mi je prvi put stavljena na grudi. Tu nema razlike, majcinska ljubav je toliko velika, nepodjeljiva i ne moze se uporediti ni sa jednom drugom. I svaka muka i bol vrijedi kad vidite dvoje okica koje gledaju sa tako puno topline, nevinosti i povjerenja.

I evo vam za kraj jedne slikice mojih pilica, a jos cemo se mi pisati i citati, sad bas imam tema:-)